Je LI PLASTIKA KOLEKTIVNO SAMOUBOJSTVO? ( ILI SMIŠLJENO UBOJSTVO)

U rano jutro 1.siječnja 2025. godine nakon dočeka NG na Trgu bana Jelačića starica je sakupljala povratne boce od pića. Neočekivano slučajni prolaznik (migrant) joj pomagao i ona ga je nagradila zagrljajem. Tog dana je i konačno povećana povratna naknada sa 7 na 10 euro centi iako su prijatelji okoliša predlagali najmanje 15 euro centi. RH prednjači u odvojenom sakupljanju povratnih boca, ali hrvatsko društvo još nije svjesno složenosti problema otpadne plastike. Vrijedni sakupljači boca se poimaju kao siromasi a ne kao uzorni ekolozi. Hrvatski mediji izbjegavaju informirati da je Hrvatska EU zemlja sa najmanjom stopom reciklira plastiku (6 %) te da za svaku tonu nereciklirane plastike RH plaća EU penale 800 eura.

Zemlja	Stopa recikliranja (kg po stanovniku)
Njemačka	19,89 kg
Italija	18,28 kg
Letonija	16,37 kg
Slovenija	13,10 kg
Mađarska	11,82 kg
Bugarska	11,82 kg
Austrija	8,72 kg
Rumunjska	8,35 kg
Grčka	7,80 kg
Hrvatska (RH)	6,12 kg

 

 

U travnju je na HRT 1 emitirani izvrstan film Petera Charfa (Bord Cadre) „Plastic a collective Sucide“ koji upozorava da plastika razvijenim zemljama plastika jamči ogromne probitke a nerazvijenim zemljama otpadna plastika ugrožava zdravlje i opstanak živog svijeta. Plastiku u prirodi postoji već tisućljećima a umjetnu odnosno antropogeno plastiku je 1856. godine nitrocelulozom stvorio britanski kemičar Alexander Pakes a 1907. godine Leo Baekeland izumio je bakelit. Nakon I. svjetskog rata 1929. godine su izumljeni: poliester, 1930. polivinilklorid (PVC), 1933. polietilen (PE), 1935. najlon a 1941. godine polietilen teretfalat (PET). Iza II. svjetskog rata odnosno 1950. godine počinje ubrzano povećanje proizvodnje industrijske plastike ali i akumulacija otpadne plastike u prirodi. Umjetna plastika ima brojna pozitivna, negativna ali i dva svojstva koja su pozitivna i negativna. Mala proizvodna cijena i vrlo spora biološka razgradnja su ključni nedostaci i glavne prednosti plastike:

1. Niska tržišna cijena plastike od 1950. godine jamči razvitak civilizacije

Plastika nije kriva što tržišna cijena ne uključuje troškove prikupljanja, sortiranja i oporabe otpadne plastike. Civilizirani ljudi bez grižnje savjesti gledaju vijesti o dramatičnim posljedicama akumuliranja otpadne plastike i odmah zatim koriste plastične proizvode. Razvijene zemlje su prvo otpadnu plastiku izvozile u nerazvijene zemlje i u bilanci to prikazale kao reciklažu. Zatim su gradile postrojenja za reciklažu otpadne plastike u manje razvijenim zemljama (npr. Bugarskoj). 2018. godine Kina je zabranila uvoz otpadne plastike i razvijene zemlje otpadnu plastiku nastavile izvoziti u siromašne azijske i afričke zemlje.   

2. Vrlo spora biološka razgradnja također je prednost i nedostatak plastike

Plastika nije kriva što se izuzetno sporo biološki razgrađuje. Ljudi krivi što se antropogena plastika sve više akumulira u prirodi. Uporabom plastika se usitnjava i tako nastaje mikro i nano plastike. Neusitnjena plastika ugrožava preživljavanje životinje a usitnjena plastika ulazi i u hranidbeni lanac. Civilizirani čovjek za tjedan dana prosječno pojede i popije oko 5 grama plastike odnosno težinu bankovne kartice. Uvjerenje da su samo novorođenčad sterilna od plastike je upitno jer su čestice sitne plastike pronađene i u posteljici. Već više od pedeset godina „ljudi kao istražuju“ održivo postupanje s otpadnom plastikom.

Kada nakon prve naftne krize počinje razvoj ekoloških udruga i društvo postaje svjesno problema otpadne plastike. Proizvođači  plastike uvjeravaju u brojne mogućnosti gospodarenja otpadnom plastikom:

• Bioplastika još nije održivo rješenje otpadne plastike

Biorazgradiva plastika se može proizvoditi iz: bambusa, palminog lišća, organskog otpada te naročito iz kukuruza i riže. U biorazgradivu plastiku često se dodaju aditivi koji su industrijska tajna i kompostiranje bioplastike je upitno zbog sadržaja teških metala i organskih toksina. U razvijenim EU zemljama uveden je test bioplastike pogodne za kompostiranje, ali postupak testiranja je dugotrajan i vrlo složen. Mnogi ističu da proizvodnja bioplastike iz riže i kukuruza će ugroziti prehranu u siromašnim zemljama.

• Kemijsko recikliranje i kemijsko termo recikliranje su vrlo dugo u fazi istraživanja

Kemijsko recikliranje je kemijska razgradnja umjetno stvoreni organskih polimera sa ili bez topline. Još prije trideset godina mnogi su najavljivali pirolizu i uplinjavanje kao spasonosno rješenje otpadne plastike. U novom tisućljeću norveški znanstvenici su najavili enzimsko recikliranje kao rješenje otpadne plastike, ali primjerice za otpadni PET može biti neprovedivo zbog aditiva. U posljednje vrijeme ponovo su i aktualizirani istraživački projekti i gradnja malih oglednih postrojenja za proizvodnju goriva iz otpadne.

• Mehanička obrada i regranuliranje su najčešći način reciklaže

Odvojeno sakupljena otpadna plastika sadrži vrlo veliki postotak nečistoća ( > 30 %) i mehanička obrada (sortiranje, ustinjavanje) je prioritet. Već godinama se regranulati PE i PET-a nalaze na tržištu sirovina. Otpadni stiropor, PVC i neke druge vrste plastike se mogu reciklirati, ali u praksi se često ne provode. U SAD-u se usprkos brojnim istraživanjima reciklira najvećim dijelom samo otpadni PE i PET. Odvojeno sakupljena otpadna plastika obavezno se mora sortirati jer još nema postupka recikliranja miješanog plastičnog otpada. Razvijena su velika i složena automatska postrojenja za sortiranje miješanog komunalnog otpada. Nakon postupka sortiranja zaostaju nečistoće velike energetske vrijednosti koje se oporabe uz kogeneraciju energije.

• Makinacije podacima o recikliranju plastike otpadna plastike

Industrijska proizvodnja plastike u svijetu 350 ili 430 ili 460 ili 500 milijuna tona. godišnje. 2025. godine umjetna inteligencija odgovara da se u svijetu 2023. godine proizvelo više od 400 Mt a 2022. godine 400 do 430 Mt. U lipnju 2023. godine Organizacija za ekonomiju i razvoj (OECD) u povodu UN svjetskog dana zaštite okoliša ističe da se godišnje proizvodi 460 Mt plastike. Sigurno posljednjih deset godina povećana je uporaba plastike proizvodnju ambalaže, automobila elektronike i medicini. Vrlo detaljnom analizom različitih podataka Dinko Sinčić u članku „Recikliranje plastike daleko od kružnog gospodarstva“ (časopis Tehnoeko) upozorava na ogromne razlike i netočnosti podataka o proizvodnji, uporabi i reciklaži plastike.

Udruga Greenpeace  podsjeća da su proizvođači  plastike još 1990. godine obećali problem otpadne plastike riješiti reciklažom. 2025. godine procijenjena stopa reciklaže u svijetu je oko 10 posto a u EU malo veća od 30 ali manja od 50 posto. Udruga europskih prerađivača plastike je procijenila da je 60,4 % odvojeno prikupljene plastike predano na recikliranje, ali realni stupanj recikilaže je bio samo 9,9 posto! U rujnu 2024. godine po prvi put u svijetu pred sudom u Kaliforniji je pokrenuta tužba zbog štete koju je prouzročila petrokemijska tvrtka Exxo Mobile jer je više od 30 godina netočno informirala javnost o uspješnosti reciklaže plastike.

Proizvodnja plastike u svijetu i dalje je gotovo deset puta veća od stope recikliranja. Nakon brojnih rasprava EU je konačno pripremila legislativu obvezne recikliranja otpadne plastike, ali petrokemijske tvrtke su uspjele na 18 mjeseci  odgoditi provedbu. Prije desetak godina ugledni hrvatski stručnjak i znanstvenik za plastiku i gumu Prof. Igor Čatić je podsjetio:

„Bez obzira na brojne neistine vezane uz plastični otpad u morima, njemu tamo nije mjesto. Otpad tj. smeće u morima i oceanima pokazatelj je današnjeg potrošačkog društva i našeg odnosa prema prirodnim resursima. Problem nije od jučer, stvarao se desetljećima, pa će i njegovo rješavanje zahtijevati isto toliko vremena, uz ogromna financijska ulaganja.“ (ZG-MAGAZIN 10.svibanj 2018.)

Sigurno istraživanja novih održivih tehnologija kao i održivo postupanje sa otpadnom plastikom zahtijeva ulaganje ogromnih financijskih sredstva. Polazeći od Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23) 1. načela onečišćivač plaća. Proizvođači plastike sigurno mogu i moraju izumiti učinkoviti način depolimerizaciju ili će antropogena plastika ubiti živi svijet.

Uredio Zlatko Milanović